Rat u BiH ima tri verzije, ovisno tko o njemu govori. Kako u BiH tako i na području Rame. Iako je prošlo skoro osamnaest godina od sukoba HVO-a i tadašnje TO u Prozoru, nije se našao nitko od domaćih ljudi, aktivnih sudionika tog vremena tko bi, koliko god je to moguće, neutralno napisao barem neki osvrt. O stručnoj analizi ne treba niti govoriti. Ipak, napravljen je nazovimo ga tako, jedan stručni rad od strane Davora Marijana.
.Rad je nastao na osnovu dostupne dokumentacije i knjiga u kojima se djelimično doticala tema rata na prostoru Rame. U nekoliko nastavaka donijet ćemo sadržaj rada Davora Marijana koji nosi naslov „Sukob HVO-a i ABIH u Prozoru, u listopadu 1992.“
Iako nije bio prvi sukob između HVO-a i ABiH, sukob u Prozoru iz listopada 1992. općeprihvaćeno je mjesto za početak hrvatsko – muslimanskog (bošnjačkog) rata koji je navodno izazvao HVO, kao i agresije Republike Hrvatske na Bosnu i Hercegovinu. Na temelju arhivske građe obiju strana, autor zaključuje da je takvo stajalište neodrživo i da je posljedica uspješnog promidžbenog djelovanja muslimanskih (bošnjačkih) institucionalnih iIzvaninstitucionalnih struktura.
Zemljopisno i političko okružje
Prozor je gradić smješten u gorskom području sjeverne Hercegovine i u hrvatskome nacionalnom korpusu poznatiji je kao središte Rame. Nalazi se na prometnici koja spaja Hercegovinu s Bosnom i koja vodi od Bugojna i Gronjeg Vakufa prema Jablanici i Konjicu, odnosno Mostaru. Po popisu stanovništva iz 1991. u 56 naselja na području općine, živjelo je 19.760 ljudi.
Hrvata je bilo 12.259, a Muslimana 7.225. Udio ostalih nacionalnosti bio je zanemariv. U općinskom središtu bilo je 3.566 stanovnika, od kojih 2.199 Muslimana i 1.199 Hrvata. Veća hrvatska zajednica s 1.618 ljudi bila je u selu Rumboci, koje je po veličini bilo drugo naselje u općini. Sela su najvećim dijelom bila hrvatska s tim da su muslimanska bila grupirana u istočnom i jugoistočnom dijelu općine prema općinama Jablanica i Konjic. U kojoj je mjeri prošlost, prije svega Drugi svjetski rat, odredila sukob u Prozoru, nije lako reći. Povijest socijalističke Bosne i Hercegovine je nepoznanica i o ovom razdoblju imamo tek poneki fragment koji upućuje na međunacionalne odnose između Hrvata i Muslimana. Ramski Hrvati bili su čvrsto uz opciju Nezavisne Države Hrvatske. S točke gledišta Hrvata, odnosno jednoga katoličkog svećenika iz svibnja 1992., moglo bi se zaključiti da su ramski Muslimani tijekom Drugoga svjetskog rata na vrijeme prepoznali pobjednika i prešli u njegove redove. Od njihova za borbu sposobnog stanovništva osnovana je u travnju 1944. partizanska 17. Krajiška (Muslimanska) brigada kao jedna od rijetkih partizanskih postrojba s većinskim muslimanskim sastavom. Bilo je to više nego dovoljno da odredi pobjednike i gubitnike u Drugom svjetskom ratu. U jednom izvješću izaslanstva Centralnog komiteta KPJ iz ožujka 1948. Prozor je posebno naglašen kao područje loših međunacionalnih odnosa i to od privilegiranih Muslimana prema Hrvatima. S prvim demokratskim izborima u Bosni i Hercegovini nakon Drugoga svjetskog rata, održanim 1990. otvorena je nova stranica u povijesti Rame. Izbori su održani 18. studenog i na njima je pobijedila koalicija nacionalnih
stranaka: muslimanska Stranka demokratske akcije (SDA), Srpska demokratska stranka (SDS) i Hrvatska demokratska zajednica (HDZ). Na izborima u Prozoru na listi HDZ-a izabran je 31 odbornik, listi SDA 14 odbornika i na listi Saveza komunista BiH – Socijalističkoj demokratskoj partiji, tri odbornika.5 Vlast je postala HDZ-ova i prema ocijeni iz jednoga muslimanskog dokumenta iz 1993., provođena je u naglašenome hrvatskom interesu. Pogoršanje sigurnosnog stanja u Hrvatskoj od ljeta 1990. i zatim rat u drugoj polovici 1991. nepovoljno se odrazio na ukupno stanje u Bosni i Hercegovini. Muslimansko političko vodstvo je zauzelo stajalište da se ne miješa u hrvatsko-srpski sukob što je značilo da se postavilo kao da ne razumije prirodu sukoba i ulogu Bosne i Hercegovine u njemu. Bosna i Hercegovina je poslužila kao poligon za srpski pohod na Hrvatsku, u kojem je dio njezinih građana srpske nacionalnosti odigrao zapaženu ulogu. Isto “Muslimani ostaju Muslimani. Dok su naši skupljali oružje i brinuli se o obrani Rame oni su sjedili po kafićima i koješta maštali. Došlo je vrijeme da se kaže tko je tko? Nema više krpanja uz nas. Izdali su nas tako i u prošlom ratu, 1941. svi ustaše, a 1945. svi partizani. Dosta je toga.” (Iz kronike ramskog samostana 1992., Ramski zbornik 2000., Ramska zajednica, Zagreb 2000., 187.).
tako je dio građana hrvatske nacionalnosti dragovoljno sudjelovao u ovom ratu, no to je bila značajno manja brojka. Rezultat je bio posvemašnji krah republike, gubljenje vjerodostojnosti središnjih tijela vlasti i međunacionalne podjele koje su vrhunac imale u osnivanju srpskih autonomnih oblasti i Hrvatske zajednice Herceg-Bosna. Stanje u općini Prozor tijekom 1991. bilo se je slično onom u ostalim bosanskohercegovačkim općinama s većinskim hrvatskim stanovništvom s kojima je općina Prozor graničila ili koje su bile u bliskom susjedstvu. Pod
ovim u prvom redu mislimo na općine duž republičke granice Hrvatske i Bosne i Hercegovine, od Livna do Čapljine. Rat koji je protiv Hrvatske vodila JNA i Srbi imao je odraza i na Prozor, ponajprije u vidu zaoštravanja sigurnosnog stanja i pogoršanja međunacionalnih odnosa. U Informaciji o stanju javnog reda i mira u 1991. komandir Stanice javne bezbjednosti (SJB) Prozor, Midhad Čatić, napisao je da je stvoreno “takvo međunacionalno nepovjerenje koje je uslovljavalo nove pojavne oblike narušavanja javnog reda i mira, uznemiranje i paniku među stanovništvom. Njihovi manifestacioni oblici su organizovanje naoružanih straža, kontrola vozila i putnika, pregrađivanje putnih pravaca, te pucanje iz vatrenog oružja, dezinformacije, a posebno prisutnost i vježbe paravojnih formacija na području opštine Prozor i osnivanje i djelatnost Hrvatske stranke prava u Prozoru”.
Nakon nemira i burnih događaja u prvim danima svibnja 1991. U Hrvatskoj (Split, Zadar, Vukovar), počeo je pokret snaga JNA iz Bosne i Hercegovine prema Hrvatskoj. Hrvatsko pučanstvo zapadne Hercegovine blokiralo je kraj Pologa na prometnici Mostar – Široki Brijeg veću oklopnomehaniziranu kolonu JNA koja je sukladno zamisli za uporabu JNA u planovima za izvanredne prilike namjeravala preko Imotskog doći do Splita. Istovremeno je iz smjera Banjaluke na Kupreško polje stigla slična skupina JNA. Na vijest da ova kolona namjerava “poduzimati vojne aktivnosti kao odgovor na zaustavljanje kolone u Širokom Brijegu”, skupina od “više stotina uglavnom hrvatske nacionalnosti” blokirala je put Prozor – Tomislavgrad iznad sela Varvare u “cilju onemogućavanja prolaska vojne kolone koja se smjestila na Kupresu”.
Nakon ovog incidenta na cijelom području općine Prozor “dolazi do samoorganizovanja civila koji drže straže oko svojih sela a bilo je i slučajeva zaustavljanja putničkih vozila, autobusa i dr. od strane naoružanih civila”. Skupina civila Hrvata je u Prozoru polupala sve ćirilične natpise, pa je i SJB pristala da natpis skloni sa zagrade nakon prijetnji da će i on biti slupan.
Prema istom izvoru, bilo je i kasnije sličnih incidenata, napose prema svemu što je bilo u svezi s JNA i TO, bilo da je riječ o pokušaju dolaska pripadnika ovih snaga u Prozor, bilo u slučajevima prolaska prometnicom Prozor – Gornji Vakuf ili Prozor – Jablanica. Dio ovakvih postupaka u kojima je očito bilo i prevelikoga nacionalnog naboja s negodovanjem je primljen od Muslimana. I policija je, prema tvrdnjama njezina zapovjednika, pristala na “pravila igre” pa je u pojedinim slučajevima prešla preko nekih izgreda, što znači da nije podnosila zahtjeve za neke izgrede, odnosno zahtjeve za pokretanje prekršajnih postupaka. To je također pokazatelj urušavanja sustava na mikrorazini.
Rat u Hrvatskoj ušao je u fazu smirivanja nakon što je 2. siječnja 1992. U Sarajevu potpisano primirje između Republike Hrvatske i JNA. Prvi sukobi između Hrvata i Srba u ožujku iste godine bili su vjesnici velikog i krvavog rata u BiH. Počinjali su na etnički miješanim teritorijima gdje se nitko nije mogao nametnuti na miran način i bez borbe. Jedno od tih mjesta bio je i Kupres. Nakon poraza Hrvatskog vijeća obrane (HVO) u borbama za Kupres, Rama je postala granično područje prema snagama Kninskog korpusa JNA, a od lipnja 1992. godine 2. krajiškog korpusa Vojske Republike Srpske (VRS). Ratni događaji u proljeće i ljeto 1992. protekli su u transformaciji JNA u VRS i nastojanjima bosanskohercegovačkih Srba da se u što kraćem roku i uz manje žrtve realizira osnovni cilj - uzeti što više teritorija. Zahvaljujući djelovanju Hrvatske vojske i HVO-a, to je dijelom uspjelo. Hrvati su onemogućili potpunu realizaciju projekta, vezali uz sebe glavninu VRS što je u konačnici omogućilo da se i Muslimani održe u područjima na kojima su inače bili većina.15 Smirivanjem rata u BiH i njegovim ulaskom u fazu malih pomaka na ratištu, stalna netrpeljivost između HVO-a i muslimanskih oružanih snaga (Teritorijalne obrane, odnosno kasnije Armije Bosne i Hercegovine – ABiH) izbijala je na vidjelo u povremenim sukobima koji nisu izazivali veću pozornost javnosti. No, tek je sukob u Prozoru izazvao dovoljnu medijsku pažnju i kasnije postao kamen temeljac za tvrdnje da u njemu treba tražiti početak muslimansko (bošnjačko) – hrvatskog rata koji e obilježio 1993. i početak 1994. godine.
Nema komentara:
Objavi komentar