"2.bojna Ante Paradzik,zapovjednik Stojan Vujnovic-Srbin,Hrvat-Pravoslavac.
Nakon ubojstva (HVO)zapovjednik Mladen ?(prezime se ne sjecam vise)
Bojna dobiva naziv 2.Bojna Stojan Vujnovic-Srbin.
Mjesto stozera Domaljevac,Bosanska Posavina.
bilo je od prilike 70 pripadnika,nemozes govorit o Bojnoj.
tamo gdje se jako zakuhavalo,gdje HVO nije htjeo,tamo su nas poslali.
Akcije,borbe oko Posavine.
Internationalna jedinica,pripadnici su iz Hrvatske,Bosne,Njemacke ,Amerike Engleske,Skotske,Madarske,Italije,Austri je, Francuske,Nizozemske i Ceske,
mali vod Mudzahedina iz arapskih zemalja,imalisu oznaku sa dzamijom,i u dzamiji slova HOS.1993 godina rasformiranje ,pripadnici prelaze u HV i HVO."
evo spomenute oznake
druga oznaka je obicna verzija hos-a, treca je verzija sa zelenim rubom, nosena od pripadnika muslimanske vijeroispovjesti... inace, zadnije dvije krase i moju kolekciju oznaka, a za prvu da bi pola kolekcije... predobra oznaka...
krilnik hos-a pok. blaz kraljevic... druga slika legendarni zapovjednik hos-a alija siljak... te treca slika njegov zamjenik halim uzunovic... cetvrta slika je krilnik (general) hv-a, nijaz batlak daijdza
Ubojstvo Blaža Kraljevića je bilo politički atentat koji se dogodio 9. kolovoza 1992. nedaleko Kruševa u Bosni i Hercegovini.
Što je prethodilo atentatu
Nakon što je Jugoslavenska narodna armija (JNA) na osvajačkom putu prema Hrvatskoj razorila mjesto Ravno u Bosni i Hercegovini, još i prije službenog početka rata u Bosni i Hercegovini, Hrvati Bosne i Hercegovine počinju organizirati obrambene jedinice za obranu od napada velikosrpskih terorista.
3. siječnja 1992. u Ljubuškom je utemeljen Stožer Hrvatskih obrambenih snaga (HOS), koje su započele pripremu hrvatskog naroda Bosne i Hercegovine za obranu od sve jasnije agresije snaga koje su htjele stvoriti Veliku Srbiju.
Nakon otvorene agresije JNA na Bosnu i Hercegovinu, počinje rat u kojem su velikosrpske snage ovladale većim dijelom zemlje. No osim HOS-a, 8. travnja 1992. se osnivaju i Teritorijalna obrane Bosne i Hercegovine (TO BiH) i Hrvatsko vijeće obrane (HVO) te započinje oštra borba između snaga odanih Bosni i Hercegovini i velikosrpskih snaga.
Udružene hrvatsko-bošnjačke snage započinju sa oslobodilačkim operacijama i u operaciji Lipanjske zore, 12. lipnja 1992. oslobađaju grad Mostar. No nakon toga, počinju dolaziti do izražaja sve veće suprotnosti u ratnim ciljevima HOS-a i HVO-a.
HOS, pod vodstvom pukovnika Blaža Kraljevića, i s potporom Dobroslava Parage, predsjednika Hrvatske stranke prava (HSP), je namjeravao obraniti Bosnu i Hercegovinu u cijelosti, te nakon toga stvoriti državnu konfederaciju Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Sredinom srpnja, HOS je prihvatio vrhovno zapovjedništvo Armije BiH.
HVO, većim dijelom odan Hrvatskoj demokratskoj zajednici Bosne i Hercegovine (HDZ BiH) i njenom vodstvu na čelu sa Matom Bobanom, je namjeravao obraniti samo one krajeve Bosne i Hercegovine koji su bili naseljeni Hrvatima, te iste krajeve ujediniti u "Hrvatsku zajednicu Herceg Bosnu", koja je proglašena 18. studenog 1991.
Nakon oslobađanja Mostara, započinju i sve češći incidenti između HVO-a i HOS-a te HVO-a i Armije BiH. Vodstvo HVO-a ne priznaje jedinice Armije BiH na području "Herceg Bosne" dok zahtjeva od vodstva Armije BiH da dopušta djelovanje jedinica HVO-a na području pod njihovom kontrolom.
U HOS-u su se zajedno borili Hrvati i Bošnjaci, kojih je bilo do 40%. Borci HOS-a su na borbenim položajima imali dobru suradnju sa borcima HVO-a ali, kako sami kažu, časnici HVO-a su pravili probleme u odnosima jedinica dviju vojski. Mnogi vojnici HVO-a, ponekad i čitave postrojbe, su prelazili u redove HOS-a zbog HOS-ove politike zajedničke hrvatsko-bošnjačke obrane cjelovite Bosne i Hercegovine.
Zbog svojih stavova o cjelovitoj Bosni i Hercegovini, Blaž Kraljević je bio sve cjenjeniji od strane vlade Bosne i Hercegovine ali i sve omraženiji od strane vodstva "Herceg-Bosne". Dok je HOS postizao velike uspjehe u borbama sa srpskim paravojskama, Blažu Kraljeviću su stizale prijetnje smrću. Još 9. svibnja, Kraljević je izdao proglas u kojem je napao Matu Bobana zbog njegovog dogovora sa Radovanom Karadžićem u Grazu na kojem je navodno vršen dogovor o podjeli Bosne i Hercegovine na srpski i hrvatski dio. U istom proglasu, Kraljević je pozvao jedinice HVO-a da uskrate poslušnost Bobanu i stave se pod zapovjedništvo HOS-a.
Kraljević je imenovan general-bojnikom Armije BiH a 2. kolovoza je postao član Glavnog Štaba Armije BiH. Ubrzo je u Ljubuškom pred Stožerom HOS-a održana smotra vojnika HOS-a pri čemu su istodobno istaknute zastave HOS-a, hrvatska narodna zastava i zastava Republike Bosne i Hercegovine.
Ubojstvo Blaža Kraljevića i 8 vojnika HOS-a
7. kolovoza 1992., snage HOS-a osvajaju dijelove općine Trebinje, največeg velikosrpskog uporišta u istočnoj Hercegovini. Dva dana kasnije, 9. kolovoza, Kraljević je bio pozvan u Mostar na sastanak sa Matom Bobanom. Stigavši u Mostar, Kraljević je prvo održao sastanak sa lokalnim zapovjednicima HOS-a na kojem je najavio da snage HOS ulaze na područje Trebinja radi oslobađanja tog mjesta od četnika. Također je najavio da se pukovnija HVO-a "Stjepan Radić" iz Ljubuškog sprema prijeći u sastav HOS-a.
Sastanak predstavnika HOS-a i HVO-a je organizirao Vinko Martinović "Štela", jedan od zapovjednika HOS-a u Mostaru, a sastanku je bio prisutan i Bruno Stojić, ministar obrane "Herceg-Bosne". Kraljeviću je u pratnji bilo osam časnika, vojnika i vojnih policajaca HOS-a: Mario Medić, Šahdo Delić, Goran Čuljak, Rasim Krasniqi, Vinko Primorac, Ivan Granić, Osman Maksić i Marko Stjepanović.
Na sastanku je Boban odmah zatražio od Kraljevića da razoruža Bošnjake u HOS-u je su "oni svi balijski izdajnici koji će Hrvatima zabiti nož u leđa". Boban je također zatražio od Kraljevića da se stavi pod zapovjedništvo vodstva "Herceg-Bosne".
Kraljević je ljutito odbio oba zahtjeva izjavivši da ne priznaje ni "Herceg-Bosnu" niti Bobana kao predsjednika i sastanak je završen. Kraljević i njegova pratnja su u dva automobila krenuli natrag u Ljubuški.
U naselju Glamuzine kod Kruševa nedaleko Mostara, na kontrolnom punktu Varda, vozila HOS-a su zaustavljena od Vojne policije HVO-a. No osim policije, tamo se nalazilo i 15 vojnika Kažnjeničke bojne, jedinice HVO-a pod zapovjedništvom Mladena Naletilića "Tute", desne ruke Mate Bobana.
Čim su se vozila HOS-a zaustavila, vojnici HVO-a su na njih otvorili paljbu. Svi putnici, među njima i Kraljević, su pobijeni. Na vozila je ispaljeno 2000 metaka. Nakon toga, tijela su izvučena iz vozila a tada su se pojavili i Mladen Naletilić i Ivan Andabak, Neletilićev nadređeni. Andabak je još svakom ubijenom HOS-ovcu ispalio metak u glavu.
Pokušaj sakrivanja zločina
Nakon atentata, tijela HOS-ovaca su prevezena pred Duhansku stanicu u Širokom Brijegu, gdje je bilo zapovjedništvo Kažnjeničke bojne.
Zatim su natovarena u kombi sa namjerom da se prevezu do mora i pod okriljem noći, prekrcaju u motorni čamac i bace na pučini. Kombi je krenuo dolinom Neretve u pravcu Ploča. Na vojnim i policijskim punktovima nije bio zaustavljan.
U kasnim poslijepodnevnim satima u Omišu, u pravcu Splita, kombi je stao na semaforu. Tada je jedan policajac primjetio da iz vozila kaplje krv. Kako je lokva krvi postajala sve veća, policajac je prišao vozilu a vozač je istog trenutka pobjegao, napustivši vozilo. Policajac je otvorio kombi i otkrio 9 mrtvih vojnika u crnom. Ubrzo je pod strogom policijskom pratnjom, vozilo s tijelima prevezeno na Odjel patologije Vojne bolnice u Splitu. U bolnici se na liječenju nalazio bojnik Stanko Primorac "Ćane", zapovjednik I. bojne HOS-a, koji je identificirao Blaža Kraljevića.
Nakon ubojstva
Dan nakon ubojstva Blaža Kraljevića i 8 njegovih pratitelja, dogovoren je sastanak vodstva HOS-a i HVO-a u Grudama radi pokušaja smirivanja situacije. HOS su predstavljali načelnik Glavnog Stožera HOS-a general Ante Prkačin (koji je radi toga poslan iz Zagreba od vodstva HSP-a), bojnik Stanko Primorac "Ćane", i Krešimir Pavičić "Pava". HVO su predstavljali Vice Vukojević, Mate Boban, i načelnik Glavnog Stožera HVO-a Slobodan Praljak. Situacija na sastanku je bila iznimno teška, Vukojević je odbijao sve prijedloge HOS-ovaca, i one o smirivanju situacije, vikao je da za 24 sata ne želi vidjeti ni jednog vojnika s oznakom HOS-a "ili će svi proći kao Kraljević".
Blaž Kraljević je sahranjen u rodnom mjestu Lisice kraj Ljubuškog 14. kolovoza 1992. Vodstvo HSP-a ga je posmrtno unaprijedilo u čin krilnika, najviši čin u Hrvatskim obrambenim snagama. Njegovi ubijeni suborci su posmrtno promaknuti u činove pukovnika HOS-a.
Ante Prkačin se ponovno sastao sa Bobanom u Grudama 23. kolovoza i tada je s njim potpisao sporazum kojim je praktički pristao na raspuštanje HOS-a u BiH. Zbog toga, Prkačin je istog dana isključen iz HSP-a. Nakon toga, HOS u BiH se osipa, a njegovi pripadnici ili prelaze u HVO i Armiju BiH, ili napuštaju BiH i odlaze u Hrvatsku ili zapadne zemlje.
Optužnica za ubojstvo i snimak ubojstva
Pod pritiscima vodstva "Herceg-Bosne" i HVO-a, do travnja 1993. sve jedinice HOS-a se rasformiraju i HOS prestaje postojati.
U ožujku iste godine, Merim Galijatović, bivši pripadnik Kažnjeničke bojne, je došao u zagrebačko sjedište Hrvatske stranke prava, na razgovor sa predsjednikom stranke, Dobroslavom Paragom. Ponudio mu je informacije o ubojstvu Blaža Kraljevića te video kasetu sa snimkom ubojstva. Galijatović je Paragi priznao da je sudjelovao u ubojstvu. Radi ubojstva Kraljevića bile su dovučene tri protuzrakoplovne strojnice "zolje". Svaki sudionik ubojstva je za svoj "posao" od Naletilića "Tute" dobio 5000 tadašnjih njemačkih maraka. Policija nije smjela prići mjestu ubojstva 3 sata.
Kasnije se u razgovor uključio i zagrebački odvjetnik Zvonimir Hodak, pravni zastupnik HSP-a. Galijatović je za snimku ubojstva tražio od Parage 10.000 njemačkih maraka. Zahtjevao je da samo jedna osoba dođe s njim u hotel i pogleda snimku nakon čega je počeo inzistirati na specijalnim uvjetima kupoprodaje. Paraga i Hodak su to odbili rekavši:"Ne kupujemo mačka u vreći", čime je pokušaj prodaje propao. Galijatović je nestao i više se nikada nije čulo za kasetu sa snimkom ubojstva.
U rujnu 1993., Dobroslav Paraga podnosi kaznenu prijavu za devetorostruko ubojstvo Međunarodnom kaznenom sudu za ratne zločine u Haagu. Za sudjelovanje u ubojstvu i organiziranju ubosjtva generala Kraljevića i osam njegovih suboraca optuženi su Vice Vukojević, Mate Boban, Mladen Naletilić, Ivan Andabak i Bruno Stojić.
Istraga nikada nije pokrenuta a slučaj je ponovno izvučen u javnost u travnju 2008. kada je Stanko Primorac, danas član Hrvatske stranke prava BiH, u Parlamentu Federacije BiH zatražio otkrivanje počinitelja zločina i kažnjavanje istih.
Nema komentara:
Objavi komentar