HOS u BiH

1992. 

HOS-ovci na položajima kod Brčkog u Bosanskoj Posavini

Uspostavom parlamentarne demokracije u Bosni i Hercegovini 1990., u toj zemlji se počinju osnovati političke stranke, među njima i HSP. Nakon što se i u Bosni i Hercegovini počeo ponavljati scenarij srpske pobune kako se već dogodilo u Hrvatskoj, HSP počinje osnivati jedinice HOS-a i u BiH. Zapovjedništvo Ratnog Stožera HOS-a za Hercegovinu je utemeljeno 18. prosinca 1991. dok je sam Stožer službeno osnovan 03. siječnja 1992. u Ljubuškom. No prva jedinica HOS-a u Bosni i Hercegovini je osnovana već krajem listopada 1991. u Ljubuškom.

Već na početku rata, HOS-ovci su djelovali na najkritičnijim točkama svih bojišta, od Sarajeva, preko zapadne Hercegovine do Bosanske Posavine. HOS je odigrao važnu ulogu u oslobađanju Mostara, Čapljine, Neuma i Stoca. Cilj HOS-a bio je zajednička borba Hrvata i Bošnjaka protiv srpskih snaga. Zbog toga se "natjecao" sa jedinicama HVO-a za utjecaj među bosanskohercegovačkim Hrvatima. Potkraj srpnja 1992. u Čapljini je samo u jednom danu 700 vojnika HVO-a prešlo u HOS, a slično se događalo i u Tomislavgradu, Livnu i Mostaru.

HOS u BiH je do svog raspada bio mješovitog sastava, činili su ga Hrvati, a bilo je do 40% Bošnjaka. Procjenjuje se da je u njemu bilo 5000 vojnika. Službeno se nalazio pod vrhovnim zapovjedništvom Predsjedništva BiH i činio sastavni dio Armije BiH ali je na bojištima djelovao samostalno. Neki HOS-ovci u BiH su također, pored oznaka HOS-a, na odorama nosili i oznake Armije BiH. No, dok je HOS u Hrvatskoj bio donekle ovisan o Hrvatskoj vojsci i suradnji sa vlastima Republike Hrvatske, HOS u BiH je bio u potpunosti samostalan. Nisu primali naređenja od HVO-a, koji je imao potporu vlasti RH, i djelovali su poput prave državne vojske. Osnovali su i vlastitu vojnu policiju.

HOS u srednjoj Bosni je djelovao u Zenici i Vitezu a vodio je borbe sa srpskim paravojnim snagama oko Jajca i Travnika. Zapovjednik srednjobosanskog HOS-a je bio bojnik Darko Kraljević. 6. lipnja 1992. snage HOS-a Hercegovine započinju operaciju "Sirovina" kojom su za nekoliko sati oslobođena mjesta Klepci i Prebilovci u općini Čapljina.

Vojni zapovjednik cjelokupnog HOS-a BiH je bio general-bojnik Blaž Kraljević, koji je tjedan dana prije smrti postao član glavnog štaba Armije BiH u Sarajevu. Kraljević je bio hrvatski povratnik iz emigracije i javno je pozivao vojnike HVO-a da se priključe HOS-u te uskrate poslušnost Mati Bobanu, predsjedniku samoproglašene Hrvatske zajednice Herceg-Bosne i povjereniku Franje Tuđmana.

Snage HOS-a Hercegovine pod zapovjedništvom bojnika Stanka Primorca "Ćaneta" su 7. kolovoza 1992. ušle na područje općine Trebinje, a dva dana kasnije, Blaž Kraljević je na povratku sa sastanka sa Matom Bobanom ubijen na punktu HVO-a u Kruševu. Ubojice su pokušali baciti tijela u more kako bi prikrili zločin ali je vozilo sa tijelima otkriveno u Omišu. Za to je ubojstvo Paraga iste godine podnio kaznenu prijavu protiv čelnih ljudi HVO-a. Istraga o ubojstvu nije pokrenuta.

Nakon ubojstva Blaža Kraljevića prijetila je opasnost otvorenog sukoba HVO-a i bosanskohercegovačkog HOS-a tj. hrvatskog građanskog rata u BiH. Zbog toga je u Grudama 10. kolovoza 1992., održan sastanak predstavnika HOS-a i HVO-a. HOS su predstavljali general Ante Prkačin (načelnik Glavnog stožera HOS-a), bojnik Stanko Primorac "Ćane" i Krešimir Pavičić "Pava"; dok su HVO predstavljali Vice Vukojević, Mate Boban (predsjednik HZ Herceg-Bosne) i general-bojnik Slobodan Praljak (načelnik Glavnog stožera HVO-a).

Na tom sastanku nije učinjeno ništa radi smirivanja odnosa HOS-a i HVO-a. Vice Vukojević je od predstavnika HOS-a otvoreno tražio da se HOS rasformira u roku od 24 sata a ljudstvo prijeđe u HVO. Nikakav dogovor nije postignut.

23. kolovoza, Ante Prkačin u Grudama održava sastanak sa Bobanom gdje je potpisao dokument kojim je pristao na rasformiranje HOS-a. Prkačin je zbog toga isti dan isključen iz HSP-a.

Početkom rujna, vodstvo HVO-a zahtjeva premještaj najelitnijih jedinica HOS-a iz Hercegovine u Bosansku Posavinu. Tome je udovoljeno i HOS-ovci su ondje većinom izginuli tijekom pada Bosanske Posavine dok se HOS u Hercegovini, bez odlučnog vodstva, ubrzo osuo. Dobroslav Paraga je poslao u Hercegovinu Milu Dedakovića da spriječi osipanje HOS-a ali on to nije uspio nakon čega je napustio HSP.

Većina HOS-ovaca u BiH prešla je u HVO dok je manji dio, pretežno Bošnjaka, prešao u Armiju BiH. Uskoro započinju brojni incidenti između HVO-a i Armije BiH.

1993. 

Usprkos službenom raspuštanju HOS-a, jedna njegova postrojba je opstala u Zenici u sastavu Armije BiH do travnja 1993. pod zapovjedništvom Mladena Holmana. Izbijanjem hrvatsko-bošnjačkog sukoba na tom prostoru 16. travnja ta jedinica prelazi u sastav 156. brigade HVO-a pod zapovjedništvom Tihomira Blaškića.

Kontroverze oko HOS-a 

Neke su jedinice HOS-a nosile crne odore, a neki njihovi pripadnici ustaško znakovlje zbog čega ih je srpska strana redovno nazivala ustašama. Neke su jedinice HOS-a nosile imena po ustaškim časnicima iz drugog svjetskog rata; 13. bojna "Jure vitez Francetić" iz Tomislavgrada i IX. bojna "Rafael Boban vitez Boban". Na grbu HOS-a piše "Za dom spremni", verzija hrvatskog domoljubnog pozdrava koji je poznat po tome što su ga koristili Ustaše, a i u himni HOS-a se spominje NDH, Ante Pavelić, te Francetić i Boban, zapovjednici ustaške Crne legije. Bilo je pokušaja da vojnici HOS-a koriste oznake činova vojske NDH ali je od toga odustano u korist službenih oznaka činova regularne Hrvatske vojske. Nakon rata, Dobroslav Paraga je optuživao svog suparnika Antu Đapića da je nagovarao HOS-ovce na nošenje crnih odora i ustaškog znakovlja.

Kao i pripadnici srpskih paravojnih postrojbi za vrijeme rata 1991./1995., neki su pripadnici HOS-a optuženi za ratne zločine ali za razliku od srpskih optuženika, ni jedan član HOS-a nije osuđen za ratni zločin.

Izjave poznatih o HOS-u 

• Franjo Tuđman:"Mi smo morali spriječiti da nam Hercegovina ode u HOS, u ekstreme." obraćanje u Hrvatskom Saboru 10. travnja 1994.

• Martin Špegelj:"Mnogo puta potkraj 1991. i početkom 1992. susretao sam se s većim ili manjim formacijama HOS-a na samoj bojišnici ili u njenoj blizini, te ne mogu osporiti njihovu borbenu vrijednost, osobito većih sastava i onih što su ih vodili zapovjednici realnih i razumnih nazora... Manje jedinice u crnim odorama nalazio sam u proljeće i ljeto 1992. u Bosanskoj Posavini, ali tada su već sve te formacije nosile službeno znakovlje Republike Hrvatske. Činjenica je da su upravo one ostajale na bojišnici i onda kada je zapovjedano da se postrojbe HV-a i HVO-a povuku sjeverno od Save." Knjiga memoara "Sjećanja vojnika".

• Josip Manolić:"Glava tog HOS-a je bila u Zagrebu, a dolje su bili ogranci... S tim HOS-om je ratovala naša služba, a i danas ratuje s njegovim ostatcima. Želim da bude jasno da je HOS krajnje nacistička organizacija koja je radila na rušenju ustavnog poretka Hrvatske, a imala je pipke i u BiH." Svjedočenje pred haaškim sudom 7. srpnja 2006. u slučaju "Prlić i ostali".

• Siniša Glavašević:"Da nije bilo HOS-a, Vukovar bi pao već u rujnu mjesecu 1991."

Udruge dragovoljaca HOS-a 

Mnogi HOS-ovci su tijekom rata položili živote za slobodu domovine dok su također mnogi ostali teški invalidi. Danas u Hrvatskoj postoji nekoliko udruga dragovoljaca HOS-a sa 300/400 članova.

• Udruga dragovoljaca Hrvatskih obrambenih snaga Zagreb
• Savez udruga dragovoljaca HOS-a
• Zajednica udruga dragovoljaca HOS-a
• Udruga bojovnika HOS-a
• Udruga dragovoljaca Devete Srednjodalmatinske bojne HOS-a "Rafael vitez Boban 1991"

Postrojbe HOS-a 

• Samostalna satnija osiguranja
• IX. bojna "Rafael vitez Boban"
• 13. bojna "Jure vitez Francetić"
• Bojna "Sokol"
• Vitezovi
• 1. satnija HOS-a
• 1. bojna "Ivan vitez Brdar"
• II. bojna "Stojan Vujnović Srbin"
• 4. bojna HOS-a
• MSB "Veterani"
• IV "Lovac"
• Satnija "Kil 'em all"
• Vojna policija HOS-a
• Izviđačko-diverzantska satnija HOS-a
• HOS u Čapljini
• HOS u Travniku
• HOS u Mostaru
• HOS u Gospiću
• HOS u Sarajevu
• HOS u Sinju
• HOS u Zenici
• HOS u Tuzli
• HOS u Konjicu, Jablanici i Prozoru

golubovi-bijeli @ 23:42 |Komentiraj | Komentari: 0

subota, kolovoz 9, 2008

Primorac: Prijeteća pisma neće nas zaplašiti, da se pokrene istraga o ubojstvu Kraljevića

KRUŠEVO – U mjestu Kruševo kod Mostara ove subote u 9 sati su položeni vijenci povodom obilježavanja 16-te obljetnice smrti Blaža Kraljevića i još osam pripadnika HOS-a, koji su mučki ubijeni tijekom proteklog rata.

Vijence su položili premijer ZHŽ dr. Zvonko Jurišić, ministri branitelja ZHŽ-a i HNŽ-a Viktor Kvesić i Albert Šunjić, Stanko – Ćane Primorac, kandidati HSP-a za mjesto načelnika u općinama Posušje i Široki Brijeg, Mate Pavković i Stanko Miličević, potom članovi najbliže rodbine nastradalih, Općina Ljubuški, Udruga dragovoljaca iz Ljubuškog, ali i Udruga prijatelja iz Zagreba, Udruga HOS-a iz Knina…

„Počinitelji ovog okrutnog zločina još nisu otkriveni, međutim mi smo pokrenuli istragu i sigurno nećemo stati dok se ne otkriju imena počinitelja. Zbog ponovnog pokretanja istrage vrlo često mi stižu prijeteća pisma, ali neka znaju da se mene ne može zaplašiti nikakvim prijetećim pismima“ – kazao je pred okupljenima Stanko Primorac – Ćane.

Nakon polaganja vijenaca u 10 sati je služena i Sveta misa u lokalnoj crkvi, a sve nazočne u Kruševu je pozdravio i dr. Zvonko Jurišić, također se obratio s par prigodnih riječi, no za razliku od Primorca nije išao toliko široko, spominjao istragu, već je više govorio o samom činu tog okrutnog zlodjela koje je prije 16 godina potreslo cijelu Zapadnu Hercegovinu. (D.I.).

ABCportal.info (Foto IVAN ROZIĆ- ABCportal.info)

golubovi-bijeli @ 17:03 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare

Zabranjivana Thompsonova pjesma - Golubovi Bijeli

Thompson
Golubovi Bijeli

Bijeli kriz opomenu salje
putnice stani, ni koraka dalje
ovdje je palo golubova jato
a bili su za dom, bili samo za to

Ref.
Pomoli se, onda dalje kreni
na ovom su mjestu pali golubovi bijeli
s ognjem pakla tu su se sreli
ostala su polomljena krila
a bili su za dom spremni

Ref.

S ognjem pakla tu su se sreli
ostala su polomljena krila
a bili su za dom spremni

golubovi-bijeli @ 15:31 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare

Ubojstvo Blaža Kraljevića

Ubojstvo Blaža Kraljevića je bilo politički atentat koji se dogodio 9. kolovoza 1992. nedaleko Kruševa u Bosni i Hercegovini.

Što je prethodilo atentatu

Nakon što je Jugoslavenska narodna armija (JNA) na osvajačkom putu prema Hrvatskoj razorila mjesto Ravno u Bosni i Hercegovini, još i prije službenog početka rata u Bosni i Hercegovini, Hrvati Bosne i Hercegovine počinju organizirati obrambene jedinice za obranu od napada velikosrpskih terorista.

3. siječnja 1992. u Ljubuškom je utemeljen Stožer Hrvatskih obrambenih snaga (HOS), koje su započele pripremu hrvatskog naroda Bosne i Hercegovine za obranu od sve jasnije agresije snaga koje su htjele stvoriti Veliku Srbiju.

Nakon otvorene agresije JNA na Bosnu i Hercegovinu, počinje rat u kojem su velikosrpske snage ovladale većim dijelom zemlje. No osim HOS-a, 8. travnja 1992. se osnivaju i Teritorijalna obrane Bosne i Hercegovine (TO BiH) i Hrvatsko vijeće obrane (HVO) te započinje oštra borba između snaga odanih Bosni i Hercegovini i velikosrpskih snaga.

Udružene hrvatsko-bošnjačke snage započinju sa oslobodilačkim operacijama i u operaciji Lipanjske zore, 12. lipnja 1992. oslobađaju grad Mostar. No nakon toga, počinju dolaziti do izražaja sve veće suprotnosti u ratnim ciljevima HOS-a i HVO-a.

HOS, pod vodstvom pukovnika Blaža Kraljevića, i s potporom Dobroslava Parage, predsjednika Hrvatske stranke prava (HSP), je namjeravao obraniti Bosnu i Hercegovinu u cijelosti, te nakon toga stvoriti državnu konfederaciju Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Sredinom srpnja, HOS je prihvatio vrhovno zapovjedništvo Armije BiH.

HVO, većim dijelom odan Hrvatskoj demokratskoj zajednici Bosne i Hercegovine (HDZ BiH) i njenom vodstvu na čelu sa Matom Bobanom, je namjeravao obraniti samo one krajeve Bosne i Hercegovine koji su bili naseljeni Hrvatima, te iste krajeve ujediniti u "Hrvatsku zajednicu Herceg Bosnu", koja je proglašena 18. studenog 1991.

Nakon oslobađanja Mostara, započinju i sve češći incidenti između HVO-a i HOS-a te HVO-a i Armije BiH. Vodstvo HVO-a ne priznaje jedinice Armije BiH na području "Herceg Bosne" dok zahtjeva od vodstva Armije BiH da dopušta djelovanje jedinica HVO-a na području pod njihovom kontrolom.

U HOS-u su se zajedno borili Hrvati i Bošnjaci, kojih je bilo do 40%. Borci HOS-a su na borbenim položajima imali dobru suradnju sa borcima HVO-a ali, kako sami kažu, časnici HVO-a su pravili probleme u odnosima jedinica dviju vojski. Mnogi vojnici HVO-a, ponekad i čitave postrojbe, su prelazili u redove HOS-a zbog HOS-ove politike zajedničke hrvatsko-bošnjačke obrane cjelovite Bosne i Hercegovine.

Zbog svojih stavova o cjelovitoj Bosni i Hercegovini, Blaž Kraljević je bio sve cjenjeniji od strane vlade Bosne i Hercegovine ali i sve omraženiji od strane vodstva "Herceg-Bosne". Dok je HOS postizao velike uspjehe u borbama sa srpskim paravojskama, Blažu Kraljeviću su stizale prijetnje smrću. Još 9. svibnja, Kraljević je izdao proglas u kojem je napao Matu Bobana zbog njegovog dogovora sa Radovanom Karadžićem u Grazu na kojem je navodno vršen dogovor o podjeli Bosne i Hercegovine na srpski i hrvatski dio. U istom proglasu, Kraljević je pozvao jedinice HVO-a da uskrate poslušnost Bobanu i stave se pod zapovjedništvo HOS-a.

Kraljević je imenovan general-bojnikom Armije BiH a 2. kolovoza je postao član Glavnog Štaba Armije BiH. Ubrzo je u Ljubuškom pred Stožerom HOS-a održana smotra vojnika HOS-a pri čemu su istodobno istaknute zastave HOS-a, hrvatska narodna zastava i zastava Republike Bosne i Hercegovine.

Ubojstvo Blaža Kraljevića i 8 vojnika HOS-a 

7. kolovoza 1992., snage HOS-a osvajaju dijelove općine Trebinje, največeg velikosrpskog uporišta u istočnoj Hercegovini. Dva dana kasnije, 9. kolovoza, Kraljević je bio pozvan u Mostar na sastanak sa Matom Bobanom. Stigavši u Mostar, Kraljević je prvo održao sastanak sa lokalnim zapovjednicima HOS-a na kojem je najavio da snage HOS ulaze na područje Trebinja radi oslobađanja tog mjesta od četnika. Također je najavio da se pukovnija HVO-a "Stjepan Radić" iz Ljubuškog sprema prijeći u sastav HOS-a.

Sastanak predstavnika HOS-a i HVO-a je organizirao Vinko Martinović "Štela", jedan od zapovjednika HOS-a u Mostaru, a sastanku je bio prisutan i Bruno Stojić, ministar obrane "Herceg-Bosne". Kraljeviću je u pratnji bilo osam časnika, vojnika i vojnih policajaca HOS-a: Mario Medić, Šahdo Delić, Goran Čuljak, Rasim Krasniqi, Vinko Primorac, Ivan Granić, Osman Maksić i Marko Stjepanović.

Na sastanku je Boban odmah zatražio od Kraljevića da razoruža Bošnjake u HOS-u je su "oni svi balijski izdajnici koji će Hrvatima zabiti nož u leđa". Boban je također zatražio od Kraljevića da se stavi pod zapovjedništvo vodstva "Herceg-Bosne".

Kraljević je ljutito odbio oba zahtjeva izjavivši da ne priznaje ni "Herceg-Bosnu" niti Bobana kao predsjednika i sastanak je završen. Kraljević i njegova pratnja su u dva automobila krenuli natrag u Ljubuški.

U naselju Glamuzine kod Kruševa nedaleko Mostara, na kontrolnom punktu Varda, vozila HOS-a su zaustavljena od Vojne policije HVO-a. No osim policije, tamo se nalazilo i 15 vojnika Kažnjeničke bojne, jedinice HVO-a pod zapovjedništvom Mladena Naletilića "Tute", desne ruke Mate Bobana.

Čim su se vozila HOS-a zaustavila, vojnici HVO-a su na njih otvorili paljbu. Svi putnici, među njima i Kraljević, su pobijeni. Na vozila je ispaljeno 2000 metaka. Nakon toga, tijela su izvučena iz vozila a tada su se pojavili i Mladen Naletilić i Ivan Andabak, Neletilićev nadređeni. Andabak je još svakom ubijenom HOS-ovcu ispalio metak u glavu.

Pokušaj sakrivanja zločina 

Nakon atentata, tijela HOS-ovaca su prevezena pred Duhansku stanicu u Širokom Brijegu, gdje je bilo zapovjedništvo Kažnjeničke bojne.

Zatim su natovarena u kombi sa namjerom da se prevezu do mora i pod okriljem noći, prekrcaju u motorni čamac i bace na pučini. Kombi je krenuo dolinom Neretve u pravcu Ploča. Na vojnim i policijskim punktovima nije bio zaustavljan.

U kasnim poslijepodnevnim satima u Omišu, u pravcu Splita, kombi je stao na semaforu. Tada je jedan policajac primjetio da iz vozila kaplje krv. Kako je lokva krvi postajala sve veća, policajac je prišao vozilu a vozač je istog trenutka pobjegao, napustivši vozilo. Policajac je otvorio kombi i otkrio 9 mrtvih vojnika u crnom. Ubrzo je pod strogom policijskom pratnjom, vozilo s tijelima prevezeno na Odjel patologije Vojne bolnice u Splitu. U bolnici se na liječenju nalazio bojnik Stanko Primorac "Ćane", zapovjednik I. bojne HOS-a, koji je identificirao Blaža Kraljevića.

Nakon ubojstva 

Dan nakon ubojstva Blaža Kraljevića i 8 njegovih pratitelja, dogovoren je sastanak vodstva HOS-a i HVO-a u Grudama radi pokušaja smirivanja situacije. HOS su predstavljali načelnik Glavnog Stožera HOS-a general Ante Prkačin (koji je radi toga poslan iz Zagreba od vodstva HSP-a), bojnik Stanko Primorac "Ćane", i Krešimir Pavičić "Pava". HVO su predstavljali Vice Vukojević, Mate Boban, i načelnik Glavnog Stožera HVO-a Slobodan Praljak. Situacija na sastanku je bila iznimno teška, Vukojević je odbijao sve prijedloge HOS-ovaca, i one o smirivanju situacije, vikao je da za 24 sata ne želi vidjeti ni jednog vojnika s oznakom HOS-a "ili će svi proći kao Kraljević".

Blaž Kraljević je sahranjen u rodnom mjestu Lisice kraj Ljubuškog 14. kolovoza 1992. Vodstvo HSP-a ga je posmrtno unaprijedilo u čin krilnika, najviši čin u Hrvatskim obrambenim snagama. Njegovi ubijeni suborci su posmrtno promaknuti u činove pukovnika HOS-a.

Ante Prkačin se ponovno sastao sa Bobanom u Grudama 23. kolovoza i tada je s njim potpisao sporazum kojim je praktički pristao na raspuštanje HOS-a u BiH. Zbog toga, Prkačin je istog dana isključen iz HSP-a. Nakon toga, HOS u BiH se osipa, a njegovi pripadnici ili prelaze u HVO i Armiju BiH, ili napuštaju BiH i odlaze u Hrvatsku ili zapadne zemlje.

Optužnica za ubojstvo i snimak ubojstva 

Snimak ubojstva 

Pod pritiscima vodstva "Herceg-Bosne" i HVO-a, do travnja 1993. sve jedinice HOS-a se rasformiraju i HOS prestaje postojati.

U ožujku iste godine, Merim Galijatović, bivši pripadnik Kažnjeničke bojne, je došao u zagrebačko sjedište Hrvatske stranke prava, na razgovor sa predsjednikom stranke, Dobroslavom Paragom. Ponudio mu je informacije o ubojstvu Blaža Kraljevića te video kasetu sa snimkom ubojstva. Galijatović je Paragi priznao da je sudjelovao u ubojstvu. Radi ubojstva Kraljevića bile su dovučene tri protuzrakoplovne strojnice "zolje". Svaki sudionik ubojstva je za svoj "posao" od Naletilića "Tute" dobio 5000 tadašnjih njemačkih maraka. Policija nije smjela prići mjestu ubojstva 3 sata.

Kasnije se u razgovor uključio i zagrebački odvjetnik Zvonimir Hodak, pravni zastupnik HSP-a. Galijatović je za snimku ubojstva tražio od Parage 10.000 njemačkih maraka. Zahtjevao je da samo jedna osoba dođe s njim u hotel i pogleda snimku nakon čega je počeo inzistirati na specijalnim uvjetima kupoprodaje. Paraga i Hodak su to odbili rekavši:"Ne kupujemo mačka u vreći", čime je pokušaj prodaje propao. Galijatović je nestao i više se nikada nije čulo za kasetu sa snimkom ubojstva.

Optužnica 

U rujnu 1993., Dobroslav Paraga podnosi kaznenu prijavu za devetorostruko ubojstvo Međunarodnom kaznenom sudu za ratne zločine u Haagu. Za sudjelovanje u ubojstvu i organiziranju ubosjtva generala Kraljevića i osam njegovih suboraca optuženi su Vice Vukojević, Mate Boban, Mladen Naletilić, Ivan Andabak i Bruno Stojić.

Istraga nikada nije pokrenuta a slučaj je ponovno izvučen u javnost u travnju 2008. kada je Stanko Primorac, danas član Hrvatske stranke prava BiH, u Parlamentu Federacije BiH zatražio otkrivanje počinitelja zločina i kažnjavanje istih.

golubovi-bijeli @ 15:23 |Komentiraj | Komentari: 2 | Sakrij komentare

Komentar:

Korisničko ime:

Ukoliko želite komentirati kao registrirani korisnik trebate biti ulogirani na naslovnici Bloger.hr-a.

4.2.2011 17:29:47 | Neregistrirani korisnik [Marijo+Glibo]

ISTINA JE VODA DUBOKA-Za Dom Spremni

26.8.2008 11:46:33 | Neregistrirani korisnik [HOS+pravas+M16]

krivci za ubojstvo Blaza Kraljevica i 8 vojnika pratnje:
franjo tudjman
vice vukojevic
mladen naletic-tuta
ivan andabak
i zlocinacka tutina kaznjenicka bojna

26.8.2008 11:40:56 | Neregistrirani korisnik [HOS+pravas+M16]

ja sam bio u Krusevu ove godine,vidim se na slici...sramota,ubise nam najboljeg generala...prokleti franjo tudjman,i svi hdz-ovci majku im jebem....
Hrvatska do Zemuna......HOS HSP