Niknuo iz naše zemlje i našeg krša kao odvaljeni div kamena i iskonske snage u preporodnom previranju Hrvatske,......Starčević ulazi u naš politički život kao novi apostol i prorok u svetom poslanju, da u osvitu hrvatskog nacionalizma postavi vječne istine i vječne zakone hrvatstva. Iskonski i vječni zakoni ležali su kao duše u našoj zemlji i u našoj prošlosti, u našim oranicama i u našem kršu, u našim masivima i idealima, u našim snovima i kraj naših ognjišta, oni su živjeli s pokoljenjima i srasli s rođenom zemljom kao krv i kao duša... a zemlja blagoslovljena kostima naraštaja čuvala je vječnu istinu i vječne zakone hrvatstva. Iz te zemlje i krša niknuo je Apostol, kao njezino bilo i njezin glas, da novim pokoljenjima zadahne vječne dogme i da zacrta put našeg zbivanja, koji je građen u snovima i očajanjima otaca i njihovim pregaranjima i smirenjima. Čovjek zemlje i iskonske vjere, čovjek snage i čovjek hrvatstva postaje posrednik prošlosti i budućnosti, posrednik naraštaja i zemlje i tumač one vjere koja je sadržana u veličini naše borbenosti i tragike.
On prolazi našim političkim životom kao svježi dah, kao osvježen je koje struji s planina i krajeva kao smisao našeg životnog poslanja i ruši maglovite okove naše svakidašnjice da ih takne vječnim znamenom istine. A ta je istina u nama, u našem bivstvovanju i zbivanju, u našoj duši i krvi, ona je u nama kao misao —kao čežnja, žrtva i smirenje —kao Hrvatska!
Hrvatska, to je naša istina, to je naš vjekovni zakon.
To stoljeća nose i pokoljenja proživljuju, to stvara prošlost naroda, to stvara povijest, a »ja vam kažem — veli Starčević — da izvan povijesnice i života ne priznajem ništa drugo kao temelj politike«. Povijest je knjiga života, povijest je izvor naše snage koja živi kao legenda kraljeva i knezova, pobjeda i bojovnika i ta priča leži duboko u nama i u našoj zemlji kao svijest o našem svetom pravu da obnovimo legendu i da od nje opet učinimo stvarnost, da uskrisimo kraljeve i knezove, pobjede i — slobodu!
Slobodu! To je naše pravo, naše sveto i vječno pravo, to je, program hrvatstva, to je naš sveti zakon! Zakon stoljeća, zakon prava »i ja ne razumijem, dobacuje Stari, što hoće da kažu oni, koji vele, da kraljevina Hrvatska, kraljevina pet stoljećah perkosivša istoku i zapadu ne može o sebi neodvisna stajati. Nijedan narod ne može bez drugih naroda obstati, pa tako i svako selo može kao neodvisna država biti... Ja ne ću da dokažem, da će Hrvatska doista biti državom o sebi, nego samo velim, da naša domovina kako nekada bijaše, tako i danas može biti samostalna«. Vjernik hrvatskog državnog prava i hrvatske državnosti vjeruje vjerom vidovnjaka i proroka i ostaje nepoputsljiv kroz desetljeća prodirući u tajnu vjekova i zamršenost političkih niti, da čitavi smisao i problematiku hrvatstva riješi vječnim zakonom:
Bog i Hrvati!
To je vječno načelo hrvatskog nacionalizma, jednostavno i uzvišeno kao i lik Starog sveca, produhovljeno vjerom u Novu Hrvatsku, ali i u novog čovjeka, jer evanđelje političara predstavlja i evanđelje etičara i moraliste, povezavši politički i duhovni preporod čovjeka — Hrvata. Uvjeren u snagu značajeva traži duhovnu revoluciju naziranja, traži čovjeka, novog čovjeka, opreku slavosrpskog pojma i »ako u ovom narodu, kaže Starčević, bude pedeset muževa, osvjedočenih o svetosti slobode i zauzetih za svoj narod — mi, nas tri i naši drugovi uči-nismo više, nego li su agitatori ikada učinili.
Apostol je posvetio vjekovne dogme naše slobode, oživio svijest našeg državnog prava i stvorio borca i novog čovjeka. I kad se smirio u šestinskoj tišini, on je postao simbol hrvatskog nacionalizma, znamen našeg dinamičkog stvaranja i pojam svetog hrvatstva, svetog i vječnog i u vječnom hrvatstvu i on je vječan.
Otac Domovine i vjere, otac srdaca i pokoljenja, otac Hrvatske dr. Ante Starčević.
P—o
On prolazi našim političkim životom kao svježi dah, kao osvježen je koje struji s planina i krajeva kao smisao našeg životnog poslanja i ruši maglovite okove naše svakidašnjice da ih takne vječnim znamenom istine. A ta je istina u nama, u našem bivstvovanju i zbivanju, u našoj duši i krvi, ona je u nama kao misao —kao čežnja, žrtva i smirenje —kao Hrvatska!
Hrvatska, to je naša istina, to je naš vjekovni zakon.
To stoljeća nose i pokoljenja proživljuju, to stvara prošlost naroda, to stvara povijest, a »ja vam kažem — veli Starčević — da izvan povijesnice i života ne priznajem ništa drugo kao temelj politike«. Povijest je knjiga života, povijest je izvor naše snage koja živi kao legenda kraljeva i knezova, pobjeda i bojovnika i ta priča leži duboko u nama i u našoj zemlji kao svijest o našem svetom pravu da obnovimo legendu i da od nje opet učinimo stvarnost, da uskrisimo kraljeve i knezove, pobjede i — slobodu!
Slobodu! To je naše pravo, naše sveto i vječno pravo, to je, program hrvatstva, to je naš sveti zakon! Zakon stoljeća, zakon prava »i ja ne razumijem, dobacuje Stari, što hoće da kažu oni, koji vele, da kraljevina Hrvatska, kraljevina pet stoljećah perkosivša istoku i zapadu ne može o sebi neodvisna stajati. Nijedan narod ne može bez drugih naroda obstati, pa tako i svako selo može kao neodvisna država biti... Ja ne ću da dokažem, da će Hrvatska doista biti državom o sebi, nego samo velim, da naša domovina kako nekada bijaše, tako i danas može biti samostalna«. Vjernik hrvatskog državnog prava i hrvatske državnosti vjeruje vjerom vidovnjaka i proroka i ostaje nepoputsljiv kroz desetljeća prodirući u tajnu vjekova i zamršenost političkih niti, da čitavi smisao i problematiku hrvatstva riješi vječnim zakonom:
Bog i Hrvati!
To je vječno načelo hrvatskog nacionalizma, jednostavno i uzvišeno kao i lik Starog sveca, produhovljeno vjerom u Novu Hrvatsku, ali i u novog čovjeka, jer evanđelje političara predstavlja i evanđelje etičara i moraliste, povezavši politički i duhovni preporod čovjeka — Hrvata. Uvjeren u snagu značajeva traži duhovnu revoluciju naziranja, traži čovjeka, novog čovjeka, opreku slavosrpskog pojma i »ako u ovom narodu, kaže Starčević, bude pedeset muževa, osvjedočenih o svetosti slobode i zauzetih za svoj narod — mi, nas tri i naši drugovi uči-nismo više, nego li su agitatori ikada učinili.
Apostol je posvetio vjekovne dogme naše slobode, oživio svijest našeg državnog prava i stvorio borca i novog čovjeka. I kad se smirio u šestinskoj tišini, on je postao simbol hrvatskog nacionalizma, znamen našeg dinamičkog stvaranja i pojam svetog hrvatstva, svetog i vječnog i u vječnom hrvatstvu i on je vječan.
Otac Domovine i vjere, otac srdaca i pokoljenja, otac Hrvatske dr. Ante Starčević.
P—o
Nema komentara:
Objavi komentar